U novoj epizodi podcasta CyberFleet, u produkciji medija virtualnastvarnost.net, gostovao je Dario Godič, videoproducent s više od 20 godina iskustva u industriji.
U razgovoru s voditeljem Antom Fumićem, Godič je govorio o svom profesionalnom putu i podijelio svoja iskustva, od klasične videoprodukcije do snimanja u 360 stupnjeva. Prisjetio se najzahtjevnijeg snimanja te otkrio kakve poslove odbija. Komentirao je i AR (proširenu stvarnost), koliko je on prisutan te kakva mu je budućnost.
Afinitet prema videoprodukciji Godič je razvio još u srednjoj školi, a prethodio je interes za računalnu animaciju. “Provodio sam sate pred računalom, počeo dobivati dioptriju, a u to vrijeme dobio sam i svoju prvu kameru. Nakon toga smo jednostavno postali nerazdvojni. To je bila mala Sony Handicam. I onda su krenula snimanja i vrlo brzo angažmani – za školu, za razne evente. Svi su znali da uvijek ja furam kameru sa sobom.“
Profesionalni razvoj nastavio je na studiju u Americi. “Roditelji su prodali stan i od toga su financirali studij. Da nije bilo njih, ja ne bih bio tu gdje sam.” Tijekom studija radio je kao domar u kampusu, što mu je osiguralo smještaj i prehranu.
Studij je završio u roku, a nakon isteka studentske vize počeo je tražiti posao u St. Louisu. “To su sve bili poslovi s početnim plaćama koje su jedva bile dovoljne za preživljavanje. I onda sam sve stavio na papir, zbrojio i rekao – to sve mogu i u Hrvatskoj. Nije to nešto toliko bolje ili drugačije, a opet, u Hrvatskoj si svoj na svome. To je tvoja zemlja.”
Na pitanje je li “trava zelenija” u inozemstvu, odgovara: “Kao i sve u životu, to ovisi o sudbini – kako ti se stvari u životu poslože. Možeš biti u Americi, u najljepšem gradu, a opet jedva spajati kraj s krajem. Možeš biti u Hrvatskoj ili nekoj siromašnijoj zemlji trećeg svijeta, a da ti je predivno.”
Vjeruje da sama lokacija ne određuje čovjekov životni put. “Mogućnosti su veće jer veće je tržište, ali to opet nije garancija da ćeš napraviti karijeru ili zarađivati enormne novce. Svatko mora naći svoju Ameriku.“
Komentirajući vječno pitanje – je li važniji talent ili oprema – ističe da sve počinje s talentom. “Znači, talent ili oko u ovom vizualnom poslu je nešto što jednostavno imaš. Na svakom talentu treba raditi. To nije talent koji nije moguće naučiti – kao i u svakom poslu postoje pravila.”
Smatra da je tehnika precijenjena jer vrlo brzo zastarijeva, dok je talent dugotrajniji resurs. “Ono što si ti kupio kao najbolje prošli mjesec, već je outdated model. Zato vjerujem da je puno bolje raditi na svom talentu i kreativnosti, i uz ono što ti financije dozvoljavaju tehnički se snalaziti. Jer tehniku je uvijek lako iznajmiti. Možeš doći u firmu koja renta baš kameru kakvu želiš, baš svjetlo kakvo ti treba za taj projekt. Ali talent – ne možeš.”
Talent je, naglašava Godič, ono što uvijek nosiš sa sobom, bez obzira gdje se nalaziš. “Ako si talentiran, ako imaš znanje, možeš doći u neku potpuno nepoznatu zemlju, iznajmiti opremu koju ti treba i odraditi posao. Ali ako ne nosiš taj talent, smisao, znanje i entuzijazam sa sobom, mislim da ni najbolja Panavision kamera te ne spašava.”
Cijeli razgovor pogledajte u videu.