Virtualna stvarnost

Vaš posrednik između stvarnog i virtualnog svijeta

Metaverzum – sve što trebate znati

Budi posrednik između stvarnog i virtualnog – podijeli članak:

Zamislite virtualni svijet u kojem ljudi žive, rade i komuniciraju jedni s drugima, sve iz udobnosti vlastitog doma u stvarnom svijetu. Ovo je primjer metaverzuma.

Metaverzum se smatra sljedećim korakom u evoluciji interneta. Imat će mnogo oblika, uključujući gaming, online zajednice, poslovne sastanke. U svim ovim aktivnostima ljudi će komunicirati jedni s drugima pomoću avatara koji će ih predstavljati u virtualnom svijetu.

Metaverzum je trenutno također poštapalica koja se često spominje u poslovnom, tehnološkom i financijskom svijetu. Upravo zbog česte i raznolike uporabe, njena definicija je mutnjikava, zbunjujuća i često izmijenjena namjerama ljudi koji ju koriste.

Povijest metaverzuma

Koncept metaverzuma, kao i riječ skovao je i prvi upotrijebio Neal Stephenson u svojoj distopijskoj knjizi Snow Crash iz 1992. kako bi opisao virtualni svijet koji nalazimo u priči. Radi se o svijetu u kojem vaše tehničke vještine, to jest sofisticiranost vašeg avatara predstavljaju statusni simbol. Drugi primjer statusnog simbola u tom svijetu predstavlja pristup određenim, inače zabranjenim područjima – što je prethodnik današnjim zahtjevima koje neke stranice imaju, na primjer, kada ne možete pristupiti sadržaju ako se prije niste registrirali na stranicu ili platili.

Druga knjiga koja je pomogla pogurati ideju metaverzuma je Ready Player One autora Ernesta Clinea iz 2011. Po ovoj knjizi je snimljen i istoimeni film. Priča je također distopijska, a u njoj ljudi bježe od stvarnih problema u virtualni svijet koji se zove Oaza. U priči ljudi pristupaju metaverzumu pomoću vizira za virtualnu stvarnost i haptičkih (opipnih) rukavica pomoću kojih mogu primati i dirati objekte unutar svijeta.

Što je to metaverzum?

Metaverzum podrazumijeva grafički bogat virtualni svijet s određenim stupnjem vjerodostojnosti u kojem ljudi mogu raditi, igrati se, kupovati, socijalizirati se – ukratko, raditi stvari koje inače rade u svakodnevnom stvarnom životu. Zagovornici ideje metaverzuma smatraju koncept prisutnosti kao definirajući faktor. Za njih je, kod metaverzuma, važno da se osjećate kao da ste doista tamo i da imate osjećaj da su i drugi ljudi isto doista tamo s vama.

Verzije metaverzuma danas već postoje u obliku video igrica. No, postoji jedna definicija metaverzuma koja ide korak dalje od klasične virtualne stvarnosti kakvu poznajemo. Ova definicija zapravo ne daje direktno objašnjenje o tome što je metaverzum, već objašnjava zašto mnogo ljudi misli da je ovaj koncept važan. Ova definicija zapravo se osvrće u prošlost i uzima tehnologije koje su danas svugdje oko nas, poput interneta i pametnih telefona, i pretpostavlja da će biti neophodno stvoriti metaverzum kao sljedeći korak u evoluciji tih tehnologija, da zauzme njihova mjesta kada za to dođe vrijeme. Matthew Ball, koji je intenzivno pisao o metaverzumu, opisao je metaverzum kao „nasljednika mobilnog interneta“

Koja je razlika između metaverzuma i interneta?

Internet je mreža koja se sastoji od milijardi računala, milijuna servera i drugih elektroničkih uređaja. Jednom kada skoče online, na mrežu, korisnici interneta mogu međusobno komunicirati, pregledavati stranice, kupovati i prodavati stvari i  razne usluge i još mnogo toga.

Metaverzum nije konkurencija internetu. Ne natječe se s njim. Metaverzum je izgrađen na internetu. U njemu korisnici postoje u virtualnom svijetu koji oponaša određene aspekte stvarnog svijeta pomoću tehnologija kao što su virtualna stvarnost (VR), dorađena stvarnost (AR), AI (umjetna inteligencija), društveni mediji i digitalne tj. kriptovalute. Internet je nešto što ljudi pretražuju, a metaverzum je nešto u čemu ljudi, do određene razine, mogu živjeti.

Čak bi i vlade mogle proširiti svoj doseg u metaverzum. Na primjer, dok vlade mnogih zemalja imaju poprilično statičnu prisutnost na internetu, vlada Barbadosa planira otvoriti svoju diplomatsku ambasadu u metaverzumu. Točnije, u online svijetu Decentraland.

Rast interneta je pokrenuo razne usluge koje trenutno vode put ka stvaranju metaverzuma.

„U gamingu vidite Roblox, Minecraft i druge razne imerzivne videoigre – čak i Zoom – kako nagovještaju za što je zapravo dizajniran metaverzum,“ rekao je Ben Bajarin, analitičar tvrtke Creative Strategies. „Na društvenim medijima danas čak imate digitalnu prisutnost kakva se može očekivati u metaverzumu.”

Također kaže kako je upitno kako će krajnja forma metaverzuma zapravo izgledati. Hoće li biti otvoren za sve, kao Internet? Hoće li biti više zatvoreno iskustvo koje će kontrolirati par većih kompanija?

„Veći igrači svi žele biti rani pokretači i žele nametnuti svoj ekosustav kao glavni,“ kaže Bajarin.

Ultimativno, jedino vrijeme može pokazati kako će metaverzum izgledati u budućnosti, a mi možemo samo pokušati dati što bolju pretpostavku s podacima koje imamo.

Je li metaverzum nešto novo?

Ukratko: ne. Već smo vidjeli da sam izraz postoji zadnjih 30 godina, i to ne samo u fikciji. Već neko vrijeme ideja metaverzuma je usađena u vizije budućnosti raznih korporacija. Tijekom prve eksplozije u popularnosti VR-a u ’90-ima, britanski lanac supermarketa Sainsbury’s je snimio VR šoping demo koji je jako sličan Walmartovom videu iz 2017.

Sainsbury-jev koncept virtualnog šopinga
Walrmartova ideja virtualnog šopinga

Osim u raznim marketinškim kampanjama i konceptualnim demonstracijama, virtualni svjetovi poput metaverzuma zapravo postoje gotovo jednako dugo kao i metaverzum u fikciji. Takav jedan od najpoznatijih virtualnih svjetova i svijet koji se vjerojatno najbliže približio ideji metaverzuma jest Second Life; online multimedijska platforma koja je lansirana 2003.

Second Life izgleda vrlo slično raznim MMORPG-jevima (massively multiplayer online role-playing game) iz ranih 2000. godina, poput WOW-a (World of Warcraft), samo što su aspekti igre iz Second Lifea izbačeni. Nema borbe, questova, priče, nagrada i ostalih aspekata igre. On ispunjava razne druge uloge koje su bile zamišljene kao budućnost metaverzuma. Korisnici su predstavljeni svojima avatarima i mogu u Second Lifeu raditi što god žele, od održavanja poslovnih sastanaka do izlaženja u klubove. Korisnici također imaju priliku proizvoditi svoj sadržaj s kojim kasnije mogu međusobno trgovati. Unutar Second Lifea vlada zasebna, unutarnja ekonomija sa svojom zasebnom valutom koja se može mijenjati za stvarni novac. Second Life je zapravo jedan školski primjer metaverzuma.

Više o Second Lifeu možete pročitati ovdje.

Zašto se o metaverzumu odjednom tako puno govori?

Postoji par bitnih faktora koji su pogurali metaverzum u prvi plan što se tiče tehnološke industrije i njihovih planova za budućnost.

Jedan je to što je par tehnologija blisko povezanih s metaverzumom u zadnjih par godina dozrelo. Virtualna stvarnost (VR) je glavna od njih. VR se od ’90-ih, kada je krenulo njegovo ozbiljnije razvijanje i u vrijeme kada je Stephenson napisao svoju knjigu Snow Crash, razvio u nešto što više nije samo konceptualna, već komercijalno dostupna tehnologija. Danas u široko dostupni VR hedsetovi dobre kvalitete, uključujući i samostalne hedsetove poput Meta Quest 2 hedseta.

Drugi faktor je blockchain, tehnologija koja je omogućila postojanje kriptovaluta i NFT-jeva.

Kako se NFT-jevi uklapaju u metaverzum?

Nonfungible tokens ili NFT-jevi igraju veliku ulogu u korisnosti i popularnosti metaverzuma. Radi se o osiguranom tipu digitalne imovine koja je bazirana na istom blockchainu kao kriptovaluta uz koju je vezan. Umjesto same valute, NFT može predstavljati umjetničko djelo, pjesmu ili digitalnu nekretninu. NFT zapravo daje svom vlasniku dokaz o vlasništvu digitalne imovine kojom se može trgovati unutar metaverzuma.

Metaverse Properties je prva u svijetu agencija za prodaju digitalnih nekretnina. Tvrtka se trudi promovirati kupovinu i iznajmljivanje zemljišta u nekoliko različitih virtualnih svjetova poput Decentralanda, Sandboxa, Somniuma i Uplanda. Među raznim ponudama moguće je naći komercijalna mjesta, umjetničke galerije, obiteljske domove i razna mjesta za druženje.

„NFT-jevi i blockchain čine temelj digitalnog vlasništva,“ rekao je Nick Donarski, direktor ORE Systemsa, online zajednice gamera, raznih streamera, youtubera i developera igara. „Vlasništvo pojedinca nad svojim stvarnim identitetom bit će preneseno u metaverzum, a NFT-jevi će biti medij koji će ih tamo prevesti.“

Nije li metaverzum samo još jedna videoigra?

Ukratko: Možda je, a možda i nije. Microsoft, na primjer, misli da je gaming budućnost metaverzuma. Kada su kupili Activision Blizzard, direktor Microsofta, Satya Nadella izjavio je: „Kada razmatramo našu viziju metaverzuma vjerujemo da zapravo neće postojati jedan jedinstveni, centralizirani metaverzum, a ne bi ni trebao. Trebamo podupirati razne metaverzum platforme. U gamingu, mi vidimo metaverzum kao skup zajednica i individualaca povezanih u snažne sadržajne franšize, dostupne na svim uređajima.“

Nadella je ovime iznio viziju metaverzuma koja je poprilično drugačija od vizije koju guraju Ball i Zuckerberg. U njegovoj verziji, metaverzumi predstavljaju množinu i možemo ih naći svugdje oko nas; radi se o zajednicama formiranim oko virtualnih svjetova u kojima ljudi žele provoditi vrijeme – poput World of Warcrafta.

MOORPG-jevi poput WOW-a srodni su s metaverzumom u svojoj formi, ako ne i funkciji.  No, postoje i srodniji analozi metaverzumu koji su popularniji kod djece. Na primjer, u Robloxu ili Fortniteu su vaš avatar, vaša prisutnost, način na koji stvorite svog avatara i vaša socijalna povezanost važniji od samog igranja igre (ili igara, kada je riječ i Robloxu).

Roblox je poprilično slobodna platforma, usporediva sa Second Lifeom, u kojoj ljudi mogu sami stvarati svoje igre i sadržaj i mogu razvijati svoje želje i aspiracije kao i u stvarnom svijetu – mogu se proslaviti svojim sadržajem i zaraditi na njemu. U drugu ruku, u Fortniteu su već par puta bili organizirani razni veliki događaji, poput koncerta Travisa Scotta iz 2020. koji je privukao više od 45 milijuna gledatelja. Ovakvi događaji predstavljaju najbližu sliku iskustva kakvo bi nam mogao pružiti metaverzum u budućnosti.

Što koči razvoj metaverzuma?

Trenutno najveća prepreka razvoju ideje metaverzuma kakvu su iznijeli Zuckerberg i Ball je interoperabilnost ili, drugim riječima, standardizacija. Naime, riječ je ideji omogućavanja prelaska svojim avatarom i digitalnim vlasništvom iz jednog virtualnog svijeta ili igre u drugi. Interoperabilnost je ključan korak u razvoju metaverzuma jer je potrebna da bi metaverzum stvarno postao sljedeći korak u razvoju interneta, a upravo uspostavljanje interoperabilnosti je nešto što se za sada čini gotovo nemogućim. Ponajviše zbog tehničkih poteškoća; kako prenijeti razne objekte i virtualnu imovnu iz jednog grafičkog enginea u drugi i kako prikazati te objekte na vrlo različitim hardverskim konfiguracijama (neki korisnici će imati računala, neki VR hedsetove, neki možda mobitele).

Također postoje razni pravni i komercijalni problemi koje nije tako lako riješiti. Jako je teško i komplicirano izmjenjivati i prosljeđivati prava na intelektualno vlasništvo, što će biti potrebno ako želimo imati mogućnost prenošenja imovine i objekata iz jednog svijeta u drugi. Teško je pregovarati s velikim brojem kompanija i postići dogovor kojim će svi biti zadovoljni; također je teško uvjeriti tvrtke da ne zaključaju svoj sadržaj i naprave ga ekskluzivnim, što onda potpuno baca u vodu cijeli koncept interoperabilnosti.

Još jedna velika stvar po pitanju razvoja metaverzuma su korisnici. Treba dobro procijeniti koliko zapravo ljudi žele ovako nešto. Privlačnost ovih svjetova u znanstvenoj fantastici je očita, pošto se u većini takvih djela (poput Snow Crasha, Ready Player One ili čak The Matrixa) virtualni svjetovi obično prikazuju kao nešto što ljudi koriste za bijeg iz distopijske stvarnosti u kojoj se nalaze, što trenutno kod nas nije slučaj (iskreno se nadamo da će tako i ostati), tako da je trenutno upitno koliko ljudi zapravo žele provoditi vrijeme u virtualnom svijetu umjesto u stvarnom.

Također treba spomenuti tehničku stranu priče. Naime, tehnologija pomoću koje pristupamo metaverzumu bi trebala biti udobna i pogodna za korištenje. Također bi trebala biti prijenosna, poput pametnih telefona. Ako ne uspijemo ispuniti ove zahtjeve, onda je metaverzum praktički korak unazad u usporedbi s mobilnim internetom,  kojega bi zapravo trebao zamijeniti.

Koliko je ideja metaverzuma blizu ostvarivanju?

Iako je mogućnost pregledavanja i istraživanja virtualnih svjetova prisutna i dostupna već nekoliko godina, pravi metaverzum, koji pruža interakcije i komunikaciju stvarnog svijeta u virtualnom svijetu neće biti moguć još godinama. Većina ljudi ne posjeduje VR hedset i haptičke rukavice koje bi mogle detaljno prenijeti njihove pokrete i geste u virtualni svijet.

No, što se tiče poslovnog svijeta, tu su stvari malo drugačije. Bill Gates u svojem godišnjem osvrtu u svom blog postu predviđa da će većina tvrtki i poslova, kroz sljedeće dvije do tri godine, preseliti svoje virtualne sastanke iz klasičnih 2D medija u virtualne svjetove i metaverzume u kojima će zaposlenici i sudionici biti predstavljeni svojim 3D avatarima.